dizajn:

Tea Janković tea@etcetera.hr

proizvedeno u Hrvatskoj

Za prezentaciju i narudžbe kontaktirajte nas: 0915341730 info@etcetera.hr

fotografije:

Benedetta Agostoni benebrain@hotmail.com

Pu(t)na torba priča:
kazalište lutaka u Vašoj torbi


Otkrijte nove prostore igre, usputnog učenja i zabave!

Igru “Pu(t)na torba priča” osmislio je i realizirao tim stručnjaka - dizajnera i psihologa - želeći vas potaknuti da razvijate svoju i dječju maštu, kreativnost, socijalnu inteligenciju, kognitivne sposobnosti (posebno apstraktno mišljenje)... Krateći vrijeme na putovanjima, kod kuće... dijete poboljšava i snalažljivost u novim, nepredviđenim problemnim situacijama, a time i cjelokupni emocionalni, perceptivni i motorčki razvoj.

 

 

Učvrstite torbu za prednja sjedala u automobilu, vlaku... na vješalicu u čekaonici, vežite kao pregaču... i pustite mašti na volju! Jedan po jedan lik naslijepo izvlačite iz džepova (postscenij) i pričvrstite za trake (pozornicu) nad njima. Svaki lik može priču započeti i završiti, razvijati je ili uzrokovati obrat, iznenađenje, smijeh...

Ova inovativna igra ostavlja vam prostor da i sami, igraujći se, osmislite svoja pravila pa možete igrati svaki puta drugačije. Likovi iz djetetu posebno drage priče mogu se odvojiti u bočni džep i/ili olovkom zapisati u blok te ju pričati opet i opet i opet. Asimetrično oblikovani, bez detalja, likovi potiču pripovjedače i slušače da im daju uloge, karaktere, funkcije, stanja, raspoloženja... Oblik planine može biti i pješčana dina, a žena mama, liječnica... U pričanje se mogu uključiti i druge djetetove igračke koje se mogu pospremiti u sražnji džep. Tako će priče dobiti još više mogućnosti i postati još osobnije.

 

Priče mogu pričati i likove izvlačiti i odrasli i djeca ili svi zajedno, važno je da se svi dobro zabave!
Djeca koja još ne mogu pratiti priče mogu se zabaviti proučavanjem likova, tekstura, boja, vađenjem i pospremanjem likova u džepove, pičvšćivanjem za trake, igrom dvaju likova...
Ovu igru obilježava suradnja, zajedništvo i međusobno podržavanje. Donosi sreću s drugima umjesto na račun drugih! I svi su dobitnici!

 

Za one koji žele saznati više:

Što čini igru “Pu(t)na torba priča”?
Torba se nosi dijagonalno preko trupa. Otvaranjem patent zatvarača rastvara se i postaje malo lutkarsko kazalište, što je njena prava namjena.
Na donjem dijelu lica nalazi se "backstage" - dva manja bočna džepa i jedan središnji u kojima su smješteni likovi te blok i olovka. Na gornjem dijelu, iznad džepova, su trake za koje se likovi pričvršćuju (pozornica).
Najveći džep, smješten između pozornice i poleđine torbe, kojemu se pristupa odozgo, može poslužiti za pospremanje osobnih stvari ili dodatnih igračaka koje želite koristiti u igri.
Ručka sa drukerima služi podešavanju dužine nošenja i načina postavljanja kazališta. Sastavljena je iz dva dijela kako bi se svaka strana prikvačila, primjerice za prednja sjedala u autobusu, stolice na trajektu, vješalicu u čekaonici…
Modra boja torbe pruža neutralnu pozadinu na kojoj likovi žarkih boja bolje dolaze do izražaja.
43 lika predstavnici su različitih skupina i tema za vođenje igre. Načinjena od raznobojnog filca, čvrsta su i pogodna za djecu bez obzira na dob, razvojnu fazu, razvijenost motorike, mentalnu zrelost, emocionalna stanja, potrebe i načine korištenja.
Oblikovani asimetrično, bez detalja, likovi potiču pripovjedače i slušače da im pripišu različite uloge, karaktere, funkcije, stanja, raspoloženja... Oblik planine tako može biti i pješčana dina, a odrasla žena - mama, liječnica…

Koje su dobrobiti igranja“Pu(t)nom torbom priča”?
Igrajući ovu igru razvijate svoju i dječju maštu, kreativnost, kognitivne sposobnosti, posebno apstraktno mišljenje. Poboljšavate i snalažljivost u novim, nepredviđenim problemnim situacijama, a time i cjelokupni emocionalni, perceptivni i motorički razvoj.
Osim kognitivno-perceptivno-motoričkih dobiti ova igra otkriva djetetu (i odraslima) njegove sposobnosti, potvrđuje i jača njegove kvalitete i tako mu razvija i utvrđuje bazičnu sigurnost, pozitivnu sliku o sebi, samopouzdanje, a time i samopoštovanje. Na taj ga način čini emocionalno i socijalno prilagođenim. Usto ova kreativna igra djetetu osigurava razvoj sposobnosti razumijevanja socijalnih odnosa, empatije, komunikacijskih i drugih socijalnih vještina, riječju socijalnu inteligenciju. Tako ono postaje spremnije za stvarni život.
Pokretanjem vaših kreativnih umova “Pu(t)na torba priča” omogućit će otvaranje raskošnih prostora mašte skrivenih u vama. Vaš ponos i zadovoljstvo kreacijama bit će neizmjeran, kao i djetetova sreća kada shvati što sve u zajedničkoj igri sa svojim uzorima može izmaštati, bez muke i uz punu slobodu mišljenja i suradnju. Suradnja, zajedništvo, međusobno podržavanje, što ova igra omogućuje, umjesto natjecateljskog duha koji prate destruktivne emocije (osjećaj veće, odnosno manje vrijednosti) što lako dovode do sukoba, donose sreću s drugima umjesto na račun drugih! Tako su svi dobitnici!

Kako se sve možete igrati “Pu(t)nom torbom priča”?
Ručkama učvrstite torbu za prednja sjedala u automobilu, vlaku... na vješalicu u čekaonici, vežite kao pregaču... i pustite mašti na volju!
Naslijepo izvlačite jedan po jedan lik iz džepa i stavljajte na pozornicu - pričvršćujte za rastezljive trake. Svaki lik može priču započeti i završiti, razvijati je ili izazvati obrat, iznenađenje, razigranost, šale...
Pripovjedač, bilo dijete ili odrasli, prepušten igri i mašti, smislit će neočekivane razvoje događanja. Kad priča dođe svome kraju likove spremite u džep i nova pustolovina može početi… sasvim drugačija, nepredvidiva, maštovita...
Ne svidi li vam se kraj priče, vratite se nekoliko koraka unazad i zajedno potražite posve nov završetak!
Prepustite djetetu da vodi i razvija vlastitu priču (kada/ako to želi i može), a kasnije ga potaknite da razmisli što bi se dogodilo da je u nekom trenutku priča krenula drugim smjerom koji netko od vas predlaže. Tako će dijete početi promišljati važnost svake odluke i posljedice koje će one prouzročiti. Istovremeno će učiti o uzročno - posljedičnim vezama bez napora, opominjanja, kazni - kroz igru! Steći će osjećaj suverenosti, sposobnosti da samo utječe na događanja i potrebu procjenjivanja ispravnosti postupaka. Naučit će da uvijek ima i drugih, racionalnijih, boljih mogućnosti, prilagođavati svoje postupke i razvijati toleranciju prema drugima, njihovim ponašanjima, drugačijim načinima razmišljanja…
Likove iz džepa izvlači dijete ili pripovjedač (ako je dijete premaleno). Sudjeluje li u igri više djece mogu izvlačiti redom, svaki put drugo, pa onda i razvijati priču - svatko svoj dio (vezan uz “svoj” lik) ili svi zajedno... Nebrojeni su načini igranja ove igre. Pravila možete mijenjati, dora.ivati, prilagođavati potrebama i djetetovim željama kako bi shvatilo da je sve mogue mijenjati, ali uvijek imajui na umu ključne ljudske vrijednosti!
Tako će dijete, a da toga nije ni svjesno, prihvatiti i poželjni sustav vrijednosti i integrirati ga u svoj sustav razmišljanja i ponašanja. To će biti snažan zaštitni činitelj u vrijeme kritičnih razvojnih faza (pubertet) i smanjiti mogućnost pojave poremećaja u ponašanju i psihickom funkcioniranju, školskog neuspjeha...
U igru se mogu uključiti i druge djetetove igračke. Tako će priče dobiti još više mogućnosti i postati još bliže djetetovu osobnom svijetu. Mlađa djeca koja još ne mogu zadržati pažnju mogu se zabaviti proučavanjem likova, tekstura, boja, oblika, va.enjem i pospremanjem, „skrivanjem” likova u džepove, pričvršćivanjem za rastezljive trake, igrom dvaju likova... Roditelji im mogu ispričati i neke jednostavne, kratke, njima primjerene priče (npr. „Popela se maca na stablo, kuću, tati na glavu…“), pjevati upravo izmišljene ili već poznate pjesmice, tapšalice...
Djeca vole ponavljanje pa u jedan od bočnih (manjih) džepova odvojite likove kojima je bila vođena djetetu posebno draga priča i pričajte ju uvijek iznova.

Uz “Pu(t)nu torbu priča” igrajući se i učeći provest ćete bezbrojne zanimljive i vesele trenutke kojih ćete se s radošću sjećati cijeloga života!

 

O autorici:
Tea Janković provela je presretno djetinjstvo u rodnom Zagrebu igrajući se s roditeljima i sestrom, prijateljima, putujući po Hrvatskoj i svijetu, govoreći razne jezike… To joj je pomoglo da osnovnu i srednju školu prođe s lakoćom igrajući se pritom i crno-bijelim tipkama glasovira, žicama gitare, reketom i loptom za tenis, plešući, uživljavajući se u razne uloge u ZKM-u…
Na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta nastavila je učiti i kroz igru te kasnije unositi elemente igre u posao dizajnera i Art Directora u reklamnim agencijama, scenografiji i vlastitim samostalnim projektima. To je zacijelo i jedan od razloga zbog kojeg je osvojila i pokoju nagradu - samostalno i u timu.
Još uvijek provodi vrijeme u igri - najčešće sa svoje dvije djevojcice koje se, kao i ona, ne prestaju igrati i pitati “zašto?”