Za one koji žele saznati više:
Što čini igru “Pu(t)na torba priča”?
Torba se nosi dijagonalno preko trupa. Otvaranjem patent zatvarača
rastvara se i postaje malo lutkarsko kazalište, što je njena prava
namjena.
Na donjem dijelu lica nalazi se "backstage" - dva manja bočna džepa i
jedan središnji u kojima su smješteni likovi te blok i olovka. Na
gornjem dijelu, iznad džepova, su trake za koje se likovi pričvršćuju
(pozornica).
Najveći džep, smješten između pozornice i poleđine torbe, kojemu se
pristupa odozgo, može poslužiti za pospremanje osobnih stvari ili
dodatnih igračaka koje želite koristiti u igri.
Ručka sa drukerima služi podešavanju dužine nošenja i načina
postavljanja kazališta. Sastavljena je iz dva dijela kako bi se svaka
strana prikvačila, primjerice za prednja sjedala u autobusu, stolice na
trajektu, vješalicu u čekaonici…
Modra boja torbe pruža neutralnu pozadinu na kojoj likovi žarkih boja
bolje dolaze do izražaja.
43 lika predstavnici su različitih skupina i tema za vođenje igre.
Načinjena od raznobojnog filca, čvrsta su i pogodna za djecu bez obzira
na dob, razvojnu fazu, razvijenost motorike, mentalnu zrelost,
emocionalna stanja, potrebe i načine korištenja.
Oblikovani asimetrično, bez detalja, likovi potiču pripovjedače i
slušače da im pripišu različite uloge, karaktere, funkcije, stanja,
raspoloženja... Oblik planine tako može biti i pješčana dina, a odrasla
žena - mama, liječnica…
Koje su dobrobiti igranja“Pu(t)nom torbom priča”?
Igrajući ovu igru razvijate svoju i dječju maštu, kreativnost,
kognitivne sposobnosti, posebno apstraktno mišljenje. Poboljšavate i
snalažljivost u novim, nepredviđenim problemnim situacijama, a time i
cjelokupni emocionalni, perceptivni i motorički razvoj.
Osim kognitivno-perceptivno-motoričkih dobiti ova igra otkriva djetetu
(i odraslima) njegove sposobnosti, potvrđuje i jača njegove kvalitete i
tako mu razvija i utvrđuje bazičnu sigurnost, pozitivnu sliku o sebi,
samopouzdanje, a time i samopoštovanje. Na taj ga način čini emocionalno
i socijalno prilagođenim. Usto ova kreativna igra djetetu osigurava
razvoj sposobnosti razumijevanja socijalnih odnosa, empatije,
komunikacijskih i drugih socijalnih vještina, riječju socijalnu
inteligenciju. Tako ono postaje spremnije za stvarni život.
Pokretanjem vaših kreativnih umova “Pu(t)na torba priča” omogućit će
otvaranje raskošnih prostora mašte skrivenih u vama. Vaš ponos i
zadovoljstvo kreacijama bit će neizmjeran, kao i djetetova sreća kada
shvati što sve u zajedničkoj igri sa svojim uzorima može izmaštati, bez
muke i uz punu slobodu mišljenja i suradnju. Suradnja, zajedništvo,
međusobno podržavanje, što ova igra omogućuje, umjesto natjecateljskog
duha koji prate destruktivne emocije (osjećaj veće, odnosno manje
vrijednosti) što lako dovode do sukoba, donose sreću s drugima umjesto
na račun drugih! Tako su svi dobitnici!
Kako se sve možete igrati “Pu(t)nom torbom priča”?
Ručkama učvrstite torbu za prednja sjedala u automobilu, vlaku... na
vješalicu u čekaonici, vežite kao pregaču... i pustite mašti na volju!
Naslijepo izvlačite jedan po jedan lik iz džepa i stavljajte na
pozornicu - pričvršćujte za rastezljive trake. Svaki lik može priču
započeti i završiti, razvijati je ili izazvati obrat, iznenađenje,
razigranost, šale...
Pripovjedač, bilo dijete ili odrasli, prepušten igri i mašti, smislit će
neočekivane razvoje događanja. Kad priča dođe svome kraju likove
spremite u džep i nova pustolovina može početi… sasvim drugačija,
nepredvidiva, maštovita...
Ne svidi li vam se kraj priče, vratite se nekoliko koraka unazad i
zajedno potražite posve nov završetak!
Prepustite djetetu da vodi i razvija vlastitu priču (kada/ako to želi i
može), a kasnije ga potaknite da razmisli što bi se dogodilo da je u
nekom trenutku priča krenula drugim smjerom koji netko od vas predlaže.
Tako će dijete početi promišljati važnost svake odluke i posljedice koje
će one prouzročiti. Istovremeno će učiti o uzročno - posljedičnim vezama
bez napora, opominjanja, kazni - kroz igru! Steći će osjećaj
suverenosti, sposobnosti da samo utječe na događanja i potrebu
procjenjivanja ispravnosti postupaka. Naučit će da uvijek ima i drugih,
racionalnijih, boljih mogućnosti, prilagođavati svoje postupke i
razvijati toleranciju prema drugima, njihovim ponašanjima, drugačijim
načinima razmišljanja…
Likove iz džepa izvlači dijete ili pripovjedač (ako je dijete
premaleno). Sudjeluje li u igri više djece mogu izvlačiti redom, svaki
put drugo, pa onda i razvijati priču - svatko svoj dio (vezan uz “svoj”
lik) ili svi zajedno... Nebrojeni su načini igranja ove igre. Pravila
možete mijenjati, dora.ivati, prilagođavati potrebama i djetetovim
željama kako bi shvatilo da je sve mogue mijenjati, ali uvijek imajui na
umu ključne ljudske vrijednosti!
Tako će dijete, a da toga nije ni svjesno, prihvatiti i poželjni sustav
vrijednosti i integrirati ga u svoj sustav razmišljanja i ponašanja. To
će biti snažan zaštitni činitelj u vrijeme kritičnih razvojnih faza
(pubertet) i smanjiti mogućnost pojave poremećaja u ponašanju i
psihickom funkcioniranju, školskog neuspjeha...
U igru se mogu uključiti i druge djetetove igračke. Tako će priče dobiti
još više mogućnosti i postati još bliže djetetovu osobnom svijetu.
Mlađa djeca koja još ne mogu zadržati pažnju mogu se zabaviti
proučavanjem likova, tekstura, boja, oblika, va.enjem i pospremanjem,
„skrivanjem” likova u džepove, pričvršćivanjem za rastezljive trake,
igrom dvaju likova... Roditelji im mogu ispričati i neke jednostavne,
kratke, njima primjerene priče (npr. „Popela se maca na stablo, kuću,
tati na glavu…“), pjevati upravo izmišljene ili već poznate pjesmice,
tapšalice...
Djeca vole ponavljanje pa u jedan od bočnih (manjih) džepova odvojite
likove kojima je bila vođena djetetu posebno draga priča i pričajte ju
uvijek iznova.
Uz “Pu(t)nu torbu priča” igrajući se i učeći provest ćete bezbrojne
zanimljive i vesele trenutke kojih ćete se s radošću sjećati cijeloga
života!
O autorici:
Tea Janković provela je presretno djetinjstvo u rodnom Zagrebu igrajući
se s roditeljima i sestrom, prijateljima, putujući po Hrvatskoj i
svijetu, govoreći razne jezike… To joj je pomoglo da osnovnu i srednju
školu prođe s lakoćom igrajući se pritom i crno-bijelim tipkama
glasovira, žicama gitare, reketom i loptom za tenis, plešući,
uživljavajući se u razne uloge u ZKM-u…
Na Studiju dizajna Arhitektonskog fakulteta nastavila je učiti i kroz
igru te kasnije unositi elemente igre u posao dizajnera i Art Directora
u reklamnim agencijama, scenografiji i vlastitim samostalnim projektima.
To je zacijelo i jedan od razloga zbog kojeg je osvojila i pokoju
nagradu - samostalno i u timu.
Još uvijek provodi vrijeme u igri - najčešće sa svoje dvije djevojcice
koje se, kao i ona, ne prestaju igrati i pitati “zašto?” |